„Zaljubljena sam u Festival, što mogu?“ – održane prve Festivalske priče

Ususret 70. Pulskom filmskom festivalu u Galeriji Cvajner, u četvrtak je održan susret pod nazivom „Festivalske priče“ posvećen visokom jubileju Festivala. Okupili su se akteri koji su sudjelovali na različitim funkcijama u povijesti Festivala, uz ravnateljicu Javne ustanove Pula Film Festival Tanju Miličić i umjetničkog ravnatelja Festivala Danijela Peka.

Iskustvo rada, kao i nostalgična sjećanja izložili su Mario Benčić, Mate Ćurić, Miro Tatić, Bruno Langer i Gorka Ostojić Cvajner, a razgovor je moderirala Sonja Marušić, koja je „probila led“ svojim iskustvom, kazavši da je bila voditeljica na pozornici Arene i da je jednom prilikom morala predstaviti ekipu filma, no da su netom mikrofoni prestali raditi pa ih je predstavila vičući.

Gorka Ostojić Cvajner, dugogodišnja ravnateljica Festivala, podsjetila se izuzetnih društvenih okolnosti u kojima je Festival rastao, osobito osamdesetih godina, kada je svatko u bilo koje doba dana ili noći bio pripravan pomagati, podrška institucija i obligacija društva je bila velika, a festivalski eros je obuzimao sve djelatnike od glave do pete. „Zaljubljena sam u Festival, što mogu?“ – rekla je. 

Nekadašnji tehnički direktor Festivala Miro Tatić, podičio se činjenicom da je kao četverogodišnjak bio na 1. festivalu na projekciji filma „Vesna“. Podsjetio je javnost da se grad razvio upravo zahvaljujući filmskom festivalu, budući da je Pula tada bila puna ruševina, a manifestacija je pripomogla da se grad ubrzo očisti ostataka bombardiranja. Tako su obnove fasade financirala kinematografska poduzeća i distributeri, a počelo se i sustavno promišljati o novim turističkim kapacitetima koji tada nisu postojali.

Mario Benčić, nekadašnji urednik biltena i voditelj konferencija, se prisjetio svog prvog susreta s velikim platnom. „U to doba, kod kuće nismo imali televizor, rijetki su susjedi imali radio, pa kad sam prvi put vidio projekciju u Areni, osjećao sam se kao da sam u Svemiru“. Dodao je da je odlazak na Festival uvijek bila svečanost kojoj bi se pridružila cijela ulica i iako su im roditelji dozvoljavali da idu na Festival, novac za karte nisu nikada dobivali pa su morali preskakati ogradu. Mate Ćurić, novinar u mirovini,  govorio je o svom iskustvu u radu Ocjenjivačkog suda, ali i počecima svog novinarskog rada iz kojeg se kasnije profilirao za filmsku kritiku. Iz povijesti glazbenih susreta, Bruno Langer, kazao je da je idejni tvorac Atomskog skloništa, Boško Obradović, režirao otvorenje na kojem su nastupali sa zabranjivanom pjesmom „Kinematograf našeg djetinjstva“, ali i da je bio „šljaker“ na jubilarnom 50. festivalu. 

Susret je pratio i gradonačelnik Grada Pule, Filip Zoričić, koji je rekao da je i sam filmofil i da mu je supruga otkrila čari preskakanja ograde. Istaknuo da je važnost Festivala i zaključio da je umjetnost uvijek iznad politike. O programskoj koncepciji umjetnički ravnatelj Danijel Pek naglasio je da je ovo izdanje otvoreno za sve žanrove, ali da je fokus Pule i dalje na igranom filmu.

Za kraj, ravnateljica Miličić je zaključila da je pred Festivalom dobra budućnost. Veličanstvena prošlost Festivala se nastavlja u novom smjeru koji će bogato naslijeđe utkati u sveopće izmijenjene kako društvene tako i infrastrukturne okolnosti  te da su svi,  uvijek dobrodošli na Festival.