Moja festivalska priča: U Puli sam se očešala o leđa Voldemorta
U pulskoj galeriji Cvajner 11. svibnja održani su drugi po redu razgovori u povodu obilježavanja 70. obljetnice Pulskog filmskog festivala, a svoje priče i sjećanja na festival podijelili su ljudi koji su za njega godinama radili
Pod motom “Moja festivalska priča” kojim Pulski filmski festival prikuplja priče i sjećanja na prethodna izdanja, razgovor u Galeriji Cvajner bio je prilika čuti priče iz perspektive onih koji su radili na Festivalu. Razgovor je moderirala Sonja Marušić.
Marko Zdravković Kunac prisjetio se srednjoškolskih dana kada je svoj prvi džeparac zaradio na Festivalu. Pridružio se tehničkoj ekipi koja je slagala pozornicu, a na tom je poslu, kazao je, naučio držati čekić. Njegova kreativna suradnja s Festivalom nastavila se 2004. kad na Festivalu održava radionicu dokumentarnog filma kada je utemeljio i udrugu Pulska filmska tvornica koja danas okuplja zaljubljenike u film.
Novinarka Paola Albertini još kao djevojčica ljeta je provodila u festivalskom centru jer joj je majka radila za Festival. Iako se opirala tome da i sama jednog dana počne raditi za Pulu, nakon studija novinarstva počela je surađivati na festivalskom biltenu. Prisjetila se jednog od svojih prvih zadataka – intervjua s glumicom Lanom Barić koja je osvojila nagradu Breza za najbolju debitanticu. Bilo je to 2009. godine tijekom 65. izdanja Festivala. “Lanu sam poznavala od prije. Između novinarstva i glume, ona je odabrala studij glume i taj susret u Puli dokazao nam je kako je svaka od nas uspjela u svom naumu”, rekla je Albertini.
Dizajnerica Irena Musi istaknula je da njen staž na Festivalu seže iz kraja osamdesetih prošlog stoljeća. Započela je kao hostesa, potom se bavila novinarskim poslom u kojem je posebno istaknula svoj prvi intervju napravljen s glumcem Igorom Galom, a posebno mjesto u njenom sjećanju zauzima susret s filmskim junakom. “Kao veliki fan franšize o Harryju Potteru, očešala sam se o leđa Voldemorta kada je Ralph Fiennes bio gost Festivala”, ponosno je istaknula.
Marijana Dabo kazala da je na Festival došla 2007. godine, a radila je u odjelu za goste i vodila brigu o hostesama. “Iskustvo rada na Festivalu primijenila sam kasnije u svom poslu i otvorila agenciju Tiara Model Menagement”, rekla je te podijelila i jednu anegdotu. “Jedne večeri u Areni tijekom trajanja filma mobitelom sam osvijetlila scenarij večeri kako bih provjerila protokol filmske ekipe, a u tom je trenutku na mene fizički nasrnula poznata glumica koja me optužila da nemam poštovanja prema Festivalu jer se igram mobitelom dok traje film”, prisjetila se Dabo uz smijeh.
Producent Marin Leo Janković bio je najmlađi među sudionicima razgovora, no njegov festivalski staž je pozamašan. Prvo je 2012. volontirao u Kinu Valli što mu je odredilo daljnje interese te je upisao produkciju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Na Festivalu je obavljao brojne poslove, od voditelja lokacija do žiriranja u ocjenjivačkom sudu mladih filmofila. Istaknuo je da mu je festivalsko iskustvo pomoglo u pokretanju vlastite produkcijske kuće Sabmarin i projekta Drive In kultura. Posebno je ponosan na svoju arhivu festivalskih akreditacija i kategorija koje su se izmijenjivale: prijatelj, filmofil, organizacija i naposljetku profesionalac.
